Tema ove studije bila je redefinirati pojam doma za nezbrinutu djecu kroz pristup koji naglašava socijalnu prihvatljivost i humanost. Glavni izazov bio je stvoriti prostor koji prelazi okvire tradicionalnih institucijskih modela, nudeći alternativu koja je bliža osjećaju prave obiteljske zajednice.

Ključna pitanja u procesu projektiranja bila su:

Kako prepoznajemo dom? Što čini prostor domom, ne samo fizički, već i emotivno?

Kako spojiti tegobu klasičnog doma s novim datostima u kontekstu? Kako integrirati prostor u društveni, kulturni i prirodni okoliš?

Koji su elementi vanjskog koji smiju i mogu utjecati na dom, i u kojoj mjeri? Kako vanjski uvjeti (priroda, zajednica, javni prostori) oblikuju doživljaj unutarnjeg prostora?

Proces projektiranja prepoznao je potrebu za kućom koja ima jedinstveno ozračje i ritam, oblikovanu prema potrebama djece. Umjesto jednolične, institucionalne strukture, stvoren je humaniji model alternativne skrbi. Projekt je usmjeren na individualizaciju i prilagodbu prostora djetetovim potrebama, pružajući okruženje koje potiče osjećaj sigurnosti, privatnosti i pripadnosti.